Pomorije: Porodične i druge uspomene 1

Gradić Pomorije, koji je bugarski pesnik Nedjalko Jordanov opevao u pesmi „Porodična uspomena iz Pomorija“, udaljen je 20 kilometara od crnomorskog grada Burgasa.

Gotovo da nema čoveka koji je bio u tom gradiću a nije se vratio sledećeg leta. Pomorije privlači time što na tom mestu možete da nađete sve: lepe kejove, prostrane plaže i mnoge istorijske i kulturne znamenitosti koje ćete dugo nositi u sećanju.

Ne možemo da grupišemo znamenitosti u Pomoriju po njihovoj važnosti, niti možemo sve nabrojati, ali su neke od najupečatljivijih Muzej soli, Antička kupolna grobnica, Pomorijsko jezero i njegovi obitavaoci, manastir Svetog Georgija poznat po lekovitoj vodi i Javorove stene koje su nadahnule bugarskog pesnika Peja Javorova po kome su kasnije nazvane. Svi ti objekti imaju svoju priču i zaslužuju posebnu pažnju, a njihova tačka preseka je u Istorijskom muzeju Pomorija koji je relativno mlada, ali zato veoma aktivna i dinamična ustanova. Među predmetima izloženim u muzeju nalaze se kosti i kljove mastodonta, velikih životinja koje su nestale s kraja poslednjeg ledenog doba. Drugi, takođe izuzetno stari predmeti su kamena sidra koja su ljudi koristili u bronzano doba. Ribolov, pomorstvo, vađenje soli, vinogradarstvo i vinarstvo bili su među glavnim zanatima kojim su se bavili stanovnici Anhijala, kako su zvali Pomorije do početka 20. stoleća. Tim zanatima je posvećen veliki deo muzejske zbirke. Najveći deo predmeta je nabavljen poklonom građana opštine. Evo šta je još o tome rekao direktor Istorijskog muzeja. Anton Karabašev: „Sve je počelo prikupljanjem podataka i predmeta iz najranijeg perioda grada. Reč je o arheološkim otkrićima – od praistorije do kasnog srednjeg veka, koji su izloženi u sali na prvom spratu. Na drugom spratu muzeja predstavljena je najnovija istorija i etnografija. Pre tri godine smo pokrenuli kampanju pod naslovom „Poklonite stare vredne predmete – sačuvajte prošlost svog grada“. „Tako smo prikupili preko 1.000 vrednih dokumenata, crno-belih fotografija, arheoloških i etnografskih predmeta. U priprati crkve smo pronašli srednjovekovni sarkofag koji su nekada koristili kao porodičnu grobnicu.“

Nadežda Stojkova, arheolog i kustos muzeja, dodaje da su najstariji predmeti u muzeju sidra koja datiraju iz praistorije. „Pretpostavljam da su potonula još pre Trojanskog rata“, rekla je ona i dodala:

„Mislim da je grad Anhijalo utemeljen petog ili četvrtog stoleća pre naše ere. Najviše predmeta je iz doba Rimskog carstva. Pronađeni su ostaci stambenih objekata, građevina koje su po svemu sudeći bile prodavnice vina pošto su u njima otkriveni delovi amfora. Pronađene su kovanice iz svih delova sveta.“

Zanimljivo je pomenuti da su poslednji vizantijski vladari iz dinastije Kantakuzina imali rezidenciju u Anhijalu. Kada je 1453. godine Mehmed II osvojio Konstantinopolj, svi vizantijski gradovi, uključujući i Anhijalo, pali su pod osmansku vlast. Tako su poslednji vizantijski carevi do svoje smrti ostali u Anhijalu. Danas su nam poznata mesta na kojima su bile njihove rezidencije, ali, nažalost, od njih nije ništa ostalo.

Tekst je objavljen na sajtu www.bnr.bg

Prevod s bugarskog Ajtjan Delihjuseinova

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari